O spisateljici

Ivana Brlić-Mažuranić (Ogulin, 18. travnja 1874. – Zagreb, 21. rujna 1938.) hrvatska je književnica i arhivistica. Najstarija je od petero preživjele djece Henrijette von Bernath Lendway i Vladimira Mažuranića, pravnika i predsjednika JAZU-a (danas HAZU-a, tj. Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti), sina hrvatskoga bana Ivana Mažuranića. Široko obrazovanje stekla je najvećim dijelom u obiteljskom domu. Govorila je šest jezika.

S osamnaest godina udala se za Vatroslava Brlića, pravnika i zastupnika u Hrvatskome saboru i u Ugarsko-hrvatskome saboru. Ivana je žustro i strastveno dijelila i podupirala muževljeva politička nastojanja, a njihov dom u Brodu na Savi bio je stjecište otpora režimu bana Khuena Héderváryja. Imali su sedmero djece (petero je odraslo).

Ivana Brlić-Mažuranić velika je književna eksperimentatorica: u svakoj književnoj vrsti u kojoj je stvarala napisala je tek po jedno djelo, u pravilu visoke umjetničke vrijednosti. Iako je još 1902. napisala knjigu za djecu Valjani i nevaljani, sama je početkom svojega književnoga djelovanja smatrala zbirku priča i pjesama Škola i praznici iz 1905. Zbirku pjesama Slike za odraslu čitateljsku publiku objavila je 1912. bez naročitoga odjeka. No, veliki je uspjeh postigla 1913. dječjim romanom Čudnovate zgode šegrta Hlapića. Još veći uslijedio je 1916. zbirkom Priče iz davnine koja je neobično uspjeli spoj izvanredno sugestivnoga tona drevnoga, usmenoga pripovijedanja, nadrealistične slikovitosti i neobično vješte konstrukcije zapleta. I roman i zbirka prevedeni su na više od dvadeset jezika. Godine 1923. piše zbirku pjesama i proznih tekstova naslovljenu Knjiga omladini. Godine 1927. sa slikarom Vladimirom Kirinom, s kojim je već uspješno surađivala, stvara jednu od prvih hrvatskih slikovnica, Dječju čitanku o zdravlju. Također, temeljito se bavila sređivanjem bogata arhivskoga fonda obitelji Brlić pa je 1934. i 1935. dio građe objavila u trima knjigama Iz arhiva obitelji Brlić u Brodu na Savi u kojima je i dio pisama i dnevnika Andrije Torkvata Brlića iz godina 1848. – 1852. Povijesni roman za mladež Jaša Dalmatin, objavljen 1937., posljednje je djelo velike spisateljice.

Tek su remek-djela dječje književnosti koje je stvorila Ivana Brlić-Mažuranić dala puno opravdanje, u to vrijeme već dugotrajnom, naporu za konstituiranjem hrvatske dječje književnosti. Djela Ivana Brlić-Mažuranić ne samo što su i danas najveći domet hrvatske dječje književnosti, već je i nadrastaju kao kulturni fenomen.

Ivana Brlić-Mažuranić 1937. postala je prva ženska članica JAZU-a (danas HAZU-a), a također je tijekom tridesetih godina dvadesetoga stoljeća četiri puta bila predložena za Nobelovu nagradu za književnost.